U Njemačkoj više od 1.500 učenika od septembra čekaju udžbenike iz Sarajeva

U Njemačkoj više od 1.500 učenika polaznika dopunskih škola BiH na maternjem jeziku i njihovi nastavnici četiri mjeseca čekaju da im iz BiH dostave odštampane udžbenike koji "leže "u podrumima nadležnih ministarstva u Sarajevu.

Kako sam ostala bez dobro plaćenog posla

Ni posle deset godina ne mogu da se sastavim potpuno. To me nekako prati i uvek mi je iza leđa, diše mi za vratom. Samopouzdanje je čudna stvar za povratiti. Nešto kao i poverenje. A samopouzdanje i jeste poverenje u sebe.

Čuvana mudrost ženskih šamana Rusije

U divljoj republici Tuvi u Rusiji, ženski šamanizam je živ i popularan – poseta lokalnom izlečitelju je normalna stvar, slična danu provedenom na plaži. Na jugu Sibira, na granici sa Mongolijom, ruska republika Tuva dom je prastarim šamanskim tradicijama koje od zaborava čuvaju lokalni šamani i šamanke.

T25 stvari za koje si premator posle 25-te

Ja ne znam koliko vi imate godina – kao prvo, nije me briga, jer kad vas jednom klepi dvadeset peta, prestanete da obraćate pažnju i to ne samo na godine, već i na one finije detalje kao što su imena ljudi oko vas – samo što je mene u julu tresnula dvadeset sedma.

​Stvari koje naučiš u dvadesetim kada ti pukne duga veza

Raskid dugogodišnje veze je isto kao rađanje. Bolno je, glasno i kad je najzad gotovo, ostajete u govnima, vrišteći na svet koji ne razumete. Na netu možete pročitati kako na mnogo različitih načina možete preboleti bivšu – 95 odsto toga je obično sranje, a ostalih pet odsto su prikrivene porno reklame.

Prikazani su postovi s oznakom Ostale Vijesti. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Ostale Vijesti. Prikaži sve postove

subota, 13. veljače 2016.

​Stvari koje naučiš u dvadesetim kada ti pukne duga veza


Raskid dugogodišnje veze je isto kao rađanje. Bolno je, glasno i kad je najzad gotovo, ostajete u govnima, vrišteći na svet koji ne razumete. Na netu možete pročitati kako na mnogo različitih načina možete preboleti bivšu – 95 odsto toga je obično sranje, a ostalih pet odsto su prikrivene porno reklame. Sve to ima neku svrhu, ali ja nisam uspeo da nađem apsolutno ništa što na pravi način oslikava horor u kom si kada shvatiš da si skoro dementan - iznenada nedostaje deo ličnosti i jebeno si zaboravio sve što si ikada znao o sebi. Jedini koristan savet nakon raskida bi bio neki način da se brzo i što pre obogatiš. Nažalost, nemam takav savet. Da budem iskren, sumnjam da ga bilo ko ima. Sve se u principu svodi na to da ste sjebani neko vreme dok se ne umorite od kukanja i izlazaka u kojima tražite buduću bivšu. Dakle, giljotina duge veze u periodu života u kome stojite na pepelu mladosti, odakle ne možete ni u grubim crtama videti kako izgleda odrasli život u punom sjaju, ne uči vas, nažalost, ni o čemu. Zato jedino mogu da vam ponudim lekcije koje sam i sam naučio kada sam postao singl u dvadesetim. Izvolite sa mnom i molim vas, budite saosećajni.
Ljudima se jebe što se postali depresivna krpa
Oboje ste i dalje živi? Ne planirate da to promenite u skorijoj budućnosti? Onda, iskreno, nikoga nije briga. Naravno, prijatelji će vas smarati smaračkim smajlijima i roditelji će vas zvati češće, ali realno, slušanje o vašoj romantičnoj katastrofi je primamljivo prosečno srećnoj osobi koliko i otvaranje računa u banci. Otvaranje računa za nekog drugog. Razlog je što kada ste već u srednjim dvadesetim, svi, ali bukvalno svi – supermodeli, kučići, evnusi, vaša baba – svi su već imali slomljeno srce. Niko vas neće zatrpati izlivom emocija samo zato što ste imali loš dan. A ako to urade, to je verovatno zato što možda razmišljaju da vam kresnu bivšu.
U protekloj deceniji nema nijedne fotke na kojoj ste dobro ispali
Ovo je nešto što ćete shvatiti vrlo brzo dok jednog mamurnog subotnjeg jutra pravite nalog na Tinderu ili Instamesindžeru – kamera vas nije udostojila nijedne normalne slike, već dugo, dugo vremena. Iskreno verujem da ustvari to nije do kamere. Izgleda da uopšte ne izgledam onako kako sam mislio da izgledam. Ustvari, ja i ne znam kako izgledam. Kako ja to izgledam? Postoji razlog zašto sam zapostavio fotkanje. Za vreme veze, pretvorio sam se od kul tipa, u besmislenog, sredovečnog lika. U ormanu imam jedino papuče i džempere sa rol kragnom. Počeli su da mi se gade ljudi u prevozu zbog novina koje čitaju. Koristim reč "problematično" u najopuštenijem razgovoru. Postao sam obična budala koja jede smrznutu hranu i kuka. Jako sam glup i tako, tako sam.
Većina ljudi zapravo ne želi da ima seks sa tobom
Stari je holivudski mit koji kaže da bi muškarci spavali sa beskrajnim brojem žena iz snova, svake večeri, da nema nesnosnih gospođa. Znaš u čemu je fora? To nije stvaran život, kretenu - to je samoubilačka ideja raja. Ako još uvek misliš da su žene samo hodajuće veličanstvene rupe posle, recimo, pet godina koje si proveo sa jednom ženom, onda si verovatno pravo govno koje nije ni zaslužilo sreću.
Tebi ustvari nije do jebenog seksa
Nije poenta samo u tome da niko ne želi da ima seks sa tobom pošto izađeš iz duge veze jer izgledaš i ponašaš se kao da si se vratio sa prve linije fronta nekog užasnog rata. Poenta je možda u tome što ti ne želiš da imaš seks ni sa kim. U trenucima dosade, možda uhvatiš sebe kako se upoređuješ sa nekim jako zajebanim psom kog su nekoliko puta jako šutnuli u prepone i jedino što sada želi je da zaboravi da je uopšte i imao reproduktivne organe. Biće tako sve do tog sudbonosnog dana kada ćeš shvatiti da ti poruke šalju jedino tvoj diler i promoteri. To je dan kada je vreme da se sabereš i vratiš u igru. Ne možeš da se jebeš sa svojom tugom i kajanjem celog života.
Svi rituali muvanja su se promenili
Kada sam upoznao bivšu, bukvalno sam joj se ispovraćao na glavu sa sprata iznad. Bila je to klasična žurka u studentskom domu. Ako mislite da ona nije bila najbolja devojka na svetu, molim vas razmislite još jednom. Kada ste mladi, takvo ponašanje je normalno. Povraćanje po nekome je nekada bilo normalno, klasično muvanje za prvi razred osnovne. Ti dani su sada gotovi. Jebi ga, ispali ste iz igre. Ako bih se danas ispovraćao po nekome, sumnjam da bih je sutra odveo na kafu. Verovatno bi me uhapsili.
Šta je to flertovanje?
Ne, ozbiljno. Šta je to? Je l' to samo razgovor ili razgovor u kome nekome šapućeš magične reči sa tajnom šifrom koja skida pantalone? Bilo bi lakše kada bih odgovor na ovo, a može i broj telefona, dobio u pismenoj formi.
Klabing počinješ da nazivaš đuskanjem
Da, to je to jebeno stanje u kome si.
Izađeš da "đuskaš", ali nećeš đuskati ni sa kim
Izlazim. Izašao sam. I kada sam jednom tamo, ne pričam ni sa kim. Umesto toga, ja sam ona osoba koja stoji u ćošku kluba sa pićem u ruci, bulji u svetla, pa malo u mobilni, nadajući se da će to nekome izgledati dovoljno primamljivo da bi došao da priča sa mnom. Ja sam ti.


U srednjim dvadesetim ste. Sami ste. Tuširanje nije opcija. Idealan sastanak je buljenje u TV sa kauča. Džemperi vam postaju preuski. Farmerice preširoke. Više od tri pića vikendom i ponedeljak na poslu ćete provesti grleći ve-ce šolju. Ljudi kažu da je odrastanje stvarno sranje, ali ima i svojih momenata. Biti u normalnoj vezi je najbolje za takve momente – savršeno mesto za ostariti – ali kada se ta veza raspadne, nedostajaće vam uteha koju ste dobijali od strašnog sveta koji svakim danom sve manje zanimate. Ukoliko ste dvadesetjednogodišnji smarački kreten, ipak postoji šansa da ćete jednog dana biti zanimljivi nesmarač. Ako ste dosadni dvadesetšestogodišnji smarač – i jedina trenutna preokupacija vam je koliko pratilaca imate na Twitteru - ljudi će jednostavno shvatiti da nikada nećete biti nesmarač. Veze su sjajne, ali one isto tako sravnjuju sa zemljom one delove vas koji su vam potrebni da funkcionišete u singl svetu. Najvažniji savet koji vam mogu dati: pokušajte ponovo da izgradite te delove da biste povratili nadu da postoji šansa da možda, nekad, ponovo steknete status nesmarača.

srijeda, 10. veljače 2016.

ZLOČIN I KAZNA Sto pedeset godina otkad je student ubio babu

U Muzeju Dostojevskog u Sankt Peterburgu otvorena je izložba povodom 150 godina od objavljivanja romana „Zločin i kazna“.

Foto: PromoDeo postavke u muzeju Dostojevskog
Sadržaj celog romana reprodukovan je na zidovima jedne od prostorija muzeja, a među eksponatima se nalaze ilustracije inspirisane romanom iz sedamdesetih godina 19. i 20. veka, snimci iz ekranizacija romana (filmska verzija Lea Kulidžanova iz 1969. i serija Dimitrija Svetozarova iz 2007), fotografije Sankt Peterburga iz 19. veka, kao i radne verzije romana sa autorovim napomenama na marginama i lični predmeti, među kojima je i Jevanđelje. U jednom delu je rekonstruisana soba „matore zelenašice“ iz tog vremena sa krevetom, jorganom i nakitom. Roman „Zločin i kazna“ nastao je od 12 delova objavljivanih od januara do decembra 1866. u časopisu „Ruski vesnik“. Priču o ambicioznom studentu prava iz Sankt Peterburga - Rodionu Romanoviču Raskoljnikovu, koji zbog velike nemaštine odlučuje da ubije i opljačka omraženu staru zelenašicu Aljonu Ivanovnu, Dostojevski je počeo da piše leta 1865. tokom boravka u Nemačkoj, gde je prokockao veći deo svoje imovine i jedva imao novca za hranu.



Dostojevski se u romanu bavio suštinskim problemima ljudske egzistencije, ograničenjima slobode, pravom na nasilje zarad višeg dobra, cenom ljudskog života... Da bi odgovorio na rokove (u isto vreme je radio i na „Kockaru“), pisac je u oktobru 1866. angažovao stenografkinju Anu Snitkinu, koju je već sledećeg meseca zaprosio. Venčali su se 1867. i ostali u braku sve do piščeve smrti.
Izložba je otvorena do 20. marta
Ana, znam da ću umreti
Muzej Dostojevskog nalazi se u Ulici Kuznečni u stanu u kojem je pisac preminuo 28. januara (9. februara po novom kalendaru) 1881, u 60. godini. Prema legendi, nije se osećao dobro i probudio se usred noći, poručivši Ani: „Znam da ću danas umreti. Zapali sveću i dodaj mi Jevanđelje.“

utorak, 9. veljače 2016.

Najbolje destinacije koje treba da posjetite u 2016. godini

Vreme je za putovanje! Predstavljamo vam savršene destinacije za porodične avanture, romantični beg ili nešto između.

Polako smo uplovili u 2016. godinu, a naša želja za pustolovom sve više raste... Egzotične, daleke zemlje sa bogatom kulturom i nizom turističkih atrakcija su idealne destinacije koje pružaju mir i bude istraživački duh u nama.U oštroj konkurenciji prelepih zemalja odabrali smo najbolje predloge za putovanja, koja će vas sigurno oduševiti.
Predstavljamo vam 10 zemalja koje treba da posetite u 2016. godini!Kuba
S obzirom da ova divna oaza mira pod uticajem političkih dešavanja se sve više razvija i menja, Kuba bi zaista trebala da bude must see destinacija na vašoj listi #Putovanja.
Šarene, oronule, stare velike zgrade, miris lokalnog ruma koji je spreman da začini nezaboravan mohito, automobili iz 50-ih godina prošlog veka i vesela, salsa muzika koja odjekuje na svakom ćošku koji se pretvara u klub u kome Kubanci đuskaju od jutra do večeri....
To je samo delić atmosfere koju Kuba može da ponudi.
Brazil
Nakon što su se pokazali kao sjajni domaćini tokom Svetskog prvenstva u fudbalu, koje je održano 2014. godine, Brazil će ponovo ugostiti vrsne sportiste ove godine kada su zakazane Olimpijske igre. Pa ko ne bi želeo da Olimpijadu doživi u božanstvenom Riju?
Ova ogromna zemlja bogata prirodnim lepotama predstavlja raj za istraživače i ljude avanturističkog duha. Turisti bi pri prvoj poseti trebalo da pođu od najvećih i najenergičnijih gradova (Sao Paolo, Rio de Žaneiro), a dalje da se upute ka prekrasnim morskim oazama i plažama (Salvador, Paraty) i obavezno posete Manaus, ogromni grad usred amazonske prašume koji se može pohvaliti brojnim atrakcijama.
Šri Lanka
Nakon završetka građanskog rata koji je trajao decenijama, Šri Lanka sve više dobija na popularnosti zahvaljujući velikom broju novih hotela koji privlače turiste iz širom sveta.Prošle godine je definitivno najveća atrakcija bio hotel Tri koji je smešten na obali jezera Koggala. Hotel se nalazi na velikom ostrvu, na kojem možete istraživati mnogobrojne plaže, hramove i plantaže čaja.
Vijetnam
Vijetnam se može pohvaliti mnogobrojnim luksuznim odmaralištima koja su idealna za odmor i beg iz grada. Okružen prirodnim lepotama, Vijetnam poseduje dve spektakluarne plaže, poput Anantara i Aman koje predstavljaju pravo mesto za opuštanje.
Zimbabve
Nakon što je godinama bila zaobilažena, ova turistička destinacija je ponovo u centru pažnje, delimično zbog Victoria Falls aerodroma koji je otvoren prošle godine, što je omogućilo mnogo lakši pristup ovom delu južne Afrike.Pored fantastičnih atrakcija, Zimbabve se može pohvaliti Wilderness Safaris kampom koji se nalazi u Hwange nacionalnom parku, a posetiocima pruža uživanje u prirodi uz pravi doživljaj safari duha.
Puglia, Italija
Ova destinacija je bila u velikom fokusu prošlog leta, što znači da će se njena popularnost sigurno zadržati i ove godine. Razlog za to su idealni uslovi: toplota, barokni gradovi, arhitektura koničnog oblika i bogatstvo ukusa mediteranske kuhinje.
Grad Lecce je pravi raj, pogotovo za ljubitelje hrane koji ovde mogu probati mnogobrojne specijalitete, kao što su scamorza (rastopljen kravlji sir) kojim se prelivaju razna jela i pasticciotto (pita sa kremom od vanile). Pored toga, posetioci mogu uživati u sunčanim podnevima, na ulicama i trgovima na kojima se nalaze barokni spomenici i stare crkve.
Japan
Japan je definitivno destinacija koju bi trebalo posetiti. Ipak, ovu zemlju turisti često izbegavaju zbog loše reputacije koja ga stavlja na listu najskupljih zemalja na svetu. Ove godine grad Kjoto bi mogao da bude vaš izbor, a ovo divno mesto će vam pomoći da osetite čar ove zemlje koja ima bogatu kulturu koja ostavlja bez daha.
Kostarika
Ova tropska zemlja je veoma popularna turistička destinacija, a najviše broji turiste koji uživaju u bujnoj prirodi, starim plažama, kontrasnim pejzažima kao i velikoj kostarikanskoj atrakciji: posmatranju retkih ptica. Kostarika je definitivno savršeno mesto za avanturu i istraživanje, ali i porodični odmor.
Peru
Peru krije čari Amazona i Anda, koji predstavljaju glavnu atrakciju ove zemlje koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Arheološka blaga se ne završavaju sa Machu Picchu jer Peru poseduje i mnoge druge imperije na severu zemlje, koje jedva čekaju da ih vidite.
Iran
Čudesna zemlja poseduje veliki broj dragulja iranske arhitekture, kao što su znameniti muzeji, dvorci i palate kao i verski objekti. Za ljubitelje prirode, savetujemo da obiđete malo selo Garmeh, okruženo palmama koje će vam pružiti priliku da uživate u dubokoj tišini pustinje. Pored toga, ne propustite da obiđete ostrvo Kiš u kome možete uživati u ronilačkim aktivnostima.

DA LI STE SE IKADA PITALI Zašto sat traje 60 minuta, a minuta 60 sekundi?

DA LI STE SE IKADA PITALI Zašto sat traje 60 minuta, a minuta 60 sekundi?


Ko je prvi propisao podjelu dana na 24 sata, a sate na 60 minuta? Mnogi historičari smatraju da su Egipćani bili prva civilizacija koja je podjelila dan na manje dijelove. Prvi sunčani satovi zapravo su bili kočići postavljeni jednostavno kako bi se pratilo vrijeme, a oko 1500. godine prije naše ere, Egipćani su razvili naprednije sunčane satove.
Naime, šipke u obliku slova T postavljene su na tlo, a period između izlaska i zalaska sunca bio je podijeljen na 12 dijelova, što odražava staroegipatski duodecimalni sistem.
Sunčani satovi "najnovijih generacija" polako su počeli da prate ono što danas nazivamo satima. Međutim, iako su sati u toku dana bili (manje-više) jednaki, oni nisu trajali isto cijele godine: recimo, ljetnji sati su trajali duže nego zimski.
U svijetu bez vještačkog osvetljenja, dan i noć bili su suprotstavljeni toliko da gotovo da nisu ni smatrani istim danom. Noć, dio dana u kojem nije bilo sunčeve svjetlosti ni sjenke, nije bilo lako podijelili u faze i pratiti. Međutim, u vrijeme kada su prvi sunčani satovi počeli da se upotrebljavaju, egipatski astronomi su počeli da posmatraju 36 zvijezda koje su dijelile nebeski svod na jednake dijelove.
Noć se mogla pratiti pojavljivanjem 18 od ovih zvijezda, a tri su se raspoređivale tako da se vide u sumrak. Mrkli mrak je obiljeležavala pojava 12 zvijezda, zahvaljujući čemu je noć podijeljena na 12 dijelova. U vrijeme Novog kraljevstva, ovaj sistem je uprošten tako što su se za vremensku orijentaciju koristile samo 24 zvijezde, od kojih je 12 obilježavalo noć. Tada se koristila i klepsidra (vodeni sat), možda i najprecizniji način za mjerenje vremena u svijetu prošlosti.
Kada su i dan i noć podijeljeni u po 12 dijelova, rođen je koncept dana koji se sastoji od 24 sata. Ipak, jasno utvrđeno trajanje svakog od sati koji čine dan nije zaživjelo sve do helenističke ere, kada su grčki astronomi počeli koristiti takav sistem za svoje teorijske proračune. Hiparh s Rodosa i drugi astronomi primjenjivali su astronomske tehnike koje su razvili Babilonci. Njihovi proračuni oslanjali su se na seksagezimalni sistem (zasnovan na broju 60), koji su naslijedili od Sumera.
Kako piše Scientific American, još uvijek nije poznato zbog čega je odabran baš broj 60, ali je on bio pogodan za izražavanje razlomaka – 60 je najmanji broj djeljiv s brojevima 2, 3, 4, 5, 6, 10, 12, 15, 20 i 30. Grčki astronom Erastoten koristio je seksagezimalni sistem kako bi podijelio krug na 60 dijelova dok je radio na ranom sistemu geografske širine, piše "nationalgeographic.rs".
Vijek kasnije, Hiparh je propisao paralelne linije geografske širine, koje odgovaraju geometriji Zemlje. Također je razvio sistem linija geografske dužine. Njegov rad je objasnio je i proširio Klaudije Ptolomej, koji je živio na prelazu s prvog na drugi vijek naše ere, tako što je 360 stepeni geografske širine i dužine podijelio na manje segmente. Svaki stepen podeljen je na 60 dijelova, a ovi dalje na još 60 manjih. Prvi dio – partes minutae primae – ili prvi minut, postao je poznat kao, jednostavno, minut. Segment unutar njega – partes minutae secundae – postao je poznat kao sekund.
Međutim, sat od 60 minuta nije se odmah našao na satovima. Časovnici su prikazivali sate podijeljene na polovine, trećine, četvrtine i ponekad čak na dvanaestine, ali nikad na 60 dijelova. U antičkim vremenima, mnogo prije pojave mehaničkog sata, nije za širu javnost bilo praktično uzeti u obzir i minute.

Na Facebooku osnovana grupa za podršku i pomoć osobama koje mucaju

Na Facebooku osnovana grupa za podršku i pomoć osobama koje mucaju
Foto: Ilustracija
Mucanje predstavlja nenamjeran poremećaj govora koji se manifestira ponavljanjem riječi, ili slučaj u kojem osoba ne može početi govoriti riječ, govori iskrivljenim slogovima ili produžavanjem govornih zvukova.
Administrator grupe Poveži se - Grupa za podršku i pomoć osobama koje mucaju za Klix.ba navodi kako je ona nastala s ciljem da se ljudi povežu, da se daju informacije kome se mogu obratiti za terapiju, te da i terapeuti daju svoja mišljenja i pomoć koliko su u mogućnosti.
"Tužno je na kakvom nivou ignorantnosti se nalazimo kada je riječ o mucanju. Mnogo je ljudi koji mucaju i zadržavaju taj problem za sebe. Ljudi čak ne znaju ni koje terapije postoje i da mogu puno učiniti za sebe. Neki misle da su izolovani slučajevi i nikad nisu ni upoznali nekoga ko muca. A samo u Bosni postoji 30.000 ljudi sa ovim problemom, jedan posto populacije iz statistike", govori administrator grupe i dodaje kako je plan da se ubuduće, ako bude interesa, od online grupe formira i prava grupa, gdje će se ljudi okupljati i uživo.

Trenutnog i zvaničnog lijeka za mucanje nema


Smatra se kako je mucanje problem s kojim se susreće jedan posto odraslih. Većina djece u određenoj dobi ima nekih problema s izgovorom, no oni se najčešće prevaziđu do 12. godine.
Mnogi slavni su imali ovaj problem, a neki se i danas bore s njim - Željko Rohatinski (guverner hrvatske Narodne banke), Bruce Willis, Samuel L. Jackson, Joe Biden, Marylin Monroe, Winston Churchile...
Danas se u svijetu koriste razne terapije, ali trenutnog lijeka nema. Postoje terapije za kontrolu govora, gdje se radi isključivo na mehanici govora, kao i terapije koje uključuju psihološki aspekt preovladavanja ovog poremećaja.
"U djetinjstvu sam bio na logopedskim terapijama, bez puno uspjeha. Nažalost, poslije toga sam ignorisao problem. Mislio sam da će godinama nestati. Prije godinu sam počeo raditi na govoru i svim drugim aspektima i puno čitati o ovoj temi", govori za Klix.ba osnivač ove grupe.
Pojašnjava kako ljudi koji mucaju obično izbjegavaju da govore pred grupom nepoznatih ljudi (kao i mnogi koji tečno govore). Za njih je iz tog razloga važno da imaju sigurno okruženje gdje će reći sve što žele i gdje ih niko neće prekinuti ili im se podsmjehivati.
"Iskreno dijeljenje problema sa drugima je veliko emotivno olakšanje. Isto tako, grupe se mogu iskoristiti i za vježbanje raznih tehnika i metoda govora. U njima se nalaze ljudi koji nas razumiju i sklapaju nova prijateljstva".

Grupe podrške imaju veliku psihološku važnost



Najpoznatija ovakva zajednica na svijetu je NSA (National Stuttering Association), velika grupa podrške osobama koje mucaju, koja ima podružnice u svim gradovima u Americi. Ljudi koji su koristili i koriste ovakve grupe govore da su im one bile od velike pomoći.
"Grupe za podršku i pomoć osobama koje mucaju u svijetu su normalna stvar. Postoje u skoro svim evropskim državama. Ljudi se okupljaju, pričaju o svojim problemima, razmjenjuju se tehnike i iskustva i povezuju se. Ove grupe predstavljaju veliko olakšanje na emocionalnom i svakom drugom planu za osobe koje mucaju", navodi naš sagovornik.
Dodaje kako je važan aspekt prevazilaženja ili pomoći kod mucanja da se što više govori, pogotovo pred ljudima, tako da su ove grupe veoma korisne. Na internetu se mogu naći brojne druge slične grupe podrške, a jedna od njih je projekat Stutter Social, koji organizuje online grupne chatove, gdje se ljudi iz cijelog svijeta mogu upoznati i iznijeti svoja iskustva i mišljenja.
"Ljudi koji mucaju se susreću s mnogim predrasudama. Najviše zbog toga što drugi ljudi ne razumiju prirodu problema. Mnogi misle da se zezaju kad mucaju, da su kukavice ili da su smušeni. Kod nekih je problem manje izražen, a kod nekih je toliko izražen da teško pronalaze posao, veze i prijateljstva. U svakodnevnom životu nailazimo na razne probleme, od naručivanja u kafiću i odlaska u prodavnicu, do održavanja poslovnog sastanka ili prezentacije. Prvi utisak je veoma važan, pa nije baš zgodno kad zamucate u prvom kontaktu s nekim", pojašnjava naš sagovornik.

Otkriveni grobovi sa malo keramike

SEČANJ - Na arheološkom nalazištu kraj Sečnja završena su otkopavanja koje je vodila Snežana Marinković, kustos zrenjaninskog Narodnog muzeja. Ona je sa grupom studenata ispod oranica istraživala srednjovekovnu nekropolu pored Tamiša.
Uključujući i lanjska istraživanja, otkriveno je 40 grobnih mesta sa skeletima ukopanim u les. Nekropola je locirana na oko 1.000 kvadratanih metara.
- Nalazište kod Sečnja je jedna od najznačajnijih srednjovekovnih nekropola na našem tlu. Za dvadesetak dana istraživanja na srednjovekovnom groblju smo pronašli mnogo skeleta i malo keramike. Grobovi su uglavnom bez priloga, što je karakteristično za period od 11. do prve polovine 13. veka. Da je nekropola iz srednjeg veka, kazuje i način sahranjivanja pokojnika i oskudni nalazi keramičkih predmeta - kaže Snežana Marinković.
Skeleti su pronađeni u ležečem položaju, sa opruženim rukama pored tela. Grobna mesta su bez priloga, a na osnovu jednog bronzanog prstena, nekropola je vremenski datirana. Ove godine istraživači su pronašli i grobnice koje su ozidane krupnim opekama.


Marinkovićeva pretpostavlja da su to, možda, ostaci crkve, ali se o tome može govoriti tek u nastavku istraživanja.
- Skeleti su poslati na analizu u Arheološki institut u Beogradu i nakon istraživanje će se utvrditi od čega su umrli, kako su živeli i čime su se hranili. Delove keramike koju smo pronašli preneli smo u muzej. Istraživanja ćemo nastaviti narednog leta - kaže Marinkovićeva.
Podjednako će zanimljiva biti i arheološka potraga za naseljem koje se nalazilo blizu groblja. Taj deo istraživanja će biti moguć samo uz pomoć topografskih karti iz vreme Austrougarske.
- Postoje naznake da u vreme kada je nastalo srednjovekovno naselje Tamiš nije imao isto korito. U vreme Marije Terezije uređivani su vodotokovi i naselje je ostalo sa druge strane. Mape iz perioda pre promene toka će nam olakšati traganje za naseljem - naglašava Marinkovićeva.
Uništeno praistorijsko nalazište
Nalazište u Sečnju otkriveno je slučajno. Posle bujanja Tamiša 2007. godine, sa terena na kojem se nalazi nekropola skidan je površinski sloj za nasipanje bedema reke. Potom su jake kiše sprale zemlju i ogolile skelete. Žitelji Sečnja zatečeni prizorom obavestili su policiju, koja je ubrzo ustanovila da je to slučaj za muzejske stručnjake. Oni su zaključili da je, nažalost, propalo nalazište iz bronzanog doba na istoj lokaciji.

BRAĆA PREŽIVELA PAKAO Posle 20 godina pobegli iz ropstva, ali još žive u strahu od mučitelja

Braća Srboljub (36) i Novica Stanković (38) iz Kozjeg Dola kod Trgovišta 20 godina bili su robovi čuvajući ovce za koru hleba iznad Kratova u Makedoniji.




Iako posle bekstva iz pakla u Makedoniji u slobodu bivši čobani više od deset godina žive novi život u preuređenim prostorijama škole u rodnom selu i nisu zaboravljeni od ljudi dobre volje iz Australije i Evrope, još strahuju od nekažnjenih mučitelja.
Boje se da će neko od nehumanih gazda doći i odvesti ih u Makedoniju.
Čuvajući ovce od 1984. do 2004. godine za dva obroka dnevno, seoske gazde su braću držale u pomoćnim objektima bez grejanja, mučili ih, ponižavali, batinali, surovo kažnjavali.
Gazde su najviše šibale i prebijale čobanina Srboljuba, koji je čuvajući ovce teško oboleo od retkog hormonskog poremećaja i depresije. Stasom je nalik petnaestogodišnjem zakržljalom i neuhranjenom dečaku. Život nepismenog ovčara zaledio se i pretvorio u čemer i pakao kada je imao osam godina i kada je s bratom Novicom prepušten surovim vlasnicima stada u selima Oglavce i Rudince iznad Kratova.
Zla sudbina zadesila ih je posle smrti oca Krstana, koji je umro 1984. Da bi preživela, njihova majka Olga prešla je da živi u pogranično selo German kod Krive Palanke, na imanju izvesnog Milorada. Na njegovo insistiranje, Olga se saglasila da Srbu prodaju jednom trgovcu u makedonskom selu Bajlove. Kao sedmogodišnjak, čuvao je ovce, spavao u pomoćnoj prostoriji.
- Najgore mi je bilo kod Stojana Mlohara Kratovskog. Loš čovek. Kao zver. Gde me sreo, tu me tukao. Udarao je štapom kao krvnik. Jednom me je uhvatio, držao za noge, otvorio kapak na bunaru i počeo da me spušta unutra. Bunar dubok. Visim. Glava nadole. Gledam u kamen i vodu, sve mi se vrti. Vrisnem, a on me izvadi, pretuče i odgurne - seća se Srba.
Srboljub i Novica, robovi iz Kozjeg Dola koji su gladovali, smrzavali se i bili prebijani, nisu nadničili za pare, već za hranu, koju bi zaobilazili i psi. Spavali su u štalama, šupama, na zemlji.
O njihovom mučenju saznalo se tek kada su braća uspela da pobegnu u Kozji Dol. Vlasti u bivšoj Jugoslaviji nisu imale sluha za stradanje, višegodišnje ropstvo i njihove neviđene muke.
O Srboljubu i Novici, koji nadniči po šumama u dolini Pčinje, brine lokalna samouprava u Trgovištu, ali najviše predsednica vranjske humanitarne organizacije „Životna pomoć“ Ljubinka - Buba Milovanović, koja im obezbeđuje hranu, odeću, obuću i druge darove.
Žele da žive kao i drugi
S Novicom nismo razgovarali jer je još u cik zore bio u šumi, da zaradi crkavicu da bi braća preživela. Srba je trajni invalid i ne može da radi.
- Teško mi je. Ništa nisam zgrešio. Bog mi je svedok. Ama, život nas utepa. Želim da živimo kao i drugi ljudi. Da se radujemo. Da nas tuga ne utepa - nevoljno priča Srba.

NAPAD U HITNOJ POMOĆI Ušao u ordinaciju i viknuo: "DOŠLO MI JE DA NEKOGA ZAKOLJEM!"

Medicinski tehničar Borisav Gladović jutros oko 4 sata napadnut je u Službi hitne medicinske pomoći šabačkog Doma zdravlja. Na njega je nožem nasrnuo M.M. (44) iz Bogatića. Gladović je menjao kolege koje su otišle na intervenciju na teren, a M.M., uz pretnju nožem, ušao je u Službu hitne medicinske pomoći.




Posle žestoke borbe sa napadačem i zahvaljujući iznenadnom ulasku drugog pacijenta, koji mu je pomogao, Gladović se odbranio, posle čega je pozvana policija, koja je odvela napadača. M.M. je pre tri dana u ovoj službi dobio uput za psihijatrijski pregled.
-Sreća u nesreći je što je Borisav snažan momak, a da je tu, umesto što je otišla na teren, bila medicinska sestra ko zna kako bi se to završilo. Pacijent je ušao u ordinaciju izvadio nož i nasrnuo na Borisava, a nakon borbe izjavio je „Došlo mi je da nekog moram da zakoljem“... Strašno, šta se ovo kod nas dešava – kaže naš sagovornik iz Doma zdravlja.
Dom zdravlja izdao je saopštenje povodom najnovijeg slučaja nasilja u ovoj ustanovi:
“Dom zdravlja Šabac oštro osuđuje svako nasilje, podsećajući da je naša koleginica na radnom mestu ubijena pre nepunih mesec dana, a taksista Čedomir Popović na svom pre samo dva dana. Apelujemo na sve da zaštite zdravstvene radnike i sve ljude koji posvećeno i profesionalno obavljaju svoj posao. Nedopustiva je ovakva eskalacija nasilja kojoj smo svedoci poslednjih nedelja.
Tražimo od nadležnih da zaštite sve, kako se tragedija koju smo doživeli početkom januara ne bi ponovila. STOP NASILJU – PRAVI IMAJU PRAVO” – navodi se u saopštenju šabačkog Doma zdravlja. Pre mesec dana pacijent Vukašin Vilotić nožem je ubio medicinsku sestru Ljubinku Popović (55) dok je bila na svom radnom mestu u ambulanti Doma zdravlja u Šapcu.

JOŠ JEDNA MOTIVACIJA VIŠE: Majke s troje dece dobile poklon-pakete od Grada Beograda

Nastavlja se promocija nataliteta u okviru projekta "Beogradski bebi-paket" kojom se doniraju sredstva u robi za novorodjenčad

Pomoćnica gradonačelnika Irena Vujović i direktorka Apoteke “Beograd” dr Jasminka Bjeletić danas su u Starom dvoru uručile poklon-pakete majkama koje su svoje treće dete donele na svet od 1. do 15. januara. U akciji, koju sprovode Grad Beograd i Apoteka “Beograd”, pakete su dobile i majke i bebe, a u njima se nalaze proizvodi neophodni za njihovu negu po izlasku iz porodilišta.
– Grad Beograd nastavlja uspešnu saradnju sa odgovornim kompanijama koje su prepoznale važnost borbe za natalitet i odgovornu socijalnu politiku koju vodimo. Kao primer dobre prakse koju želimo da nastavimo, danas majkama, koje su od 1. do 15. januara 2016. godine donele na svet svoje treće dete, Grad Beograd i Apoteka “Beograd” uručuju poklon-paket za bebu i poklon-paket za majku – rekla je Irena Vujović.
Ona je podsetila da je Apoteka “Beograd” jedna od kompanija koja je s gradom potpisala ugovor o donaciji proizvoda za bebi-paket koji dobija svaka porodilja u Beogradu. Ova odgovorna kompanija učestvuje u Radnoj grupi za unapređenje projekta “Beogradski bebi-paket” i donirala je znatna sredstva u robi kako bi se ova pronatalitetna mera i dalje sprovodila.
– Ovom prilikom želim da naglasim da smo prikupili donacije u robi u iznosu od 50 miliona dinara, da će se time poboljšati sadržaj bebi-paketa, ali i redovnost isporuke u ovoj godini. Sadržaj bebi-paketa biće obogaćen i u njemu će se nalaziti oko 20 proizvoda neophodnih za negu beba i majki nakon izlaska iz porodilišta. U Beogradu je prošle godine rođeno 20.440 beba, što je sjajna vest za sve nas koji se borimo da im omogućimo pravu brigu o detetu u prvim danima, a to je politika koju ćemo nastaviti – rekla je pomoćnica gradonačelnika koja je zahvalila Apoteci “Beograd” na ovom humanom gestu i pozvala i druge donatore da se priključe promociji nataliteta u Beogradu.
Prema njenim rečima, grad će se, sa druge strane, potruditi da obezbedi dobru saradnju sa donatorima kako bi se ova dobra praksa nastavila.
Direktorka Apoteke “Beograd” dr Jasminka Bjeletić rekla je da je danas uručen simboličan poklon majkama i bebama, a da će ova ustanova obeležiti i prvi rođendan ove dece. Ona je dodala da će Apoteka “Beograd” i ubuduće nastaviti sa ovom akcijom.

OVAJ ČOVEK JE OD RUSIJE NAPRAVIO SVETSKU SILU: Bio je brutalan u svojoj vlasti, rođenog sina je osudio na smrt!

Kolika je brutalnost Petra Velikog bila, pokazuje i činjenica da je ljubavnika svoje supruge Katarine Aleksejeve pogubio, a njegovu odrubljenu glavu je konzervirao i stavio u njenu sobu kako bi je svaki dan podsećao na preljubu


Na današnji dan 1725. godine, preminuo je ruski car Petar I Aleksejevič Romanov (9. jun 1672. – 8. februar 1725.), pozat kao Petar Veliki. On je Rusiju napravio svetskom silom prvog reda, a za cara je proglašen još kao dete 1682., dok je vlast preuzeo 1689. uklonivši regenta, svoju polusestru Sofiju. Titulu cara odbacio je 1721. godine i zamenio je titulom imperatora.
Zapadnu Evropu je proputovao 1697. i 1698. godine. Sproveo je dalekosežne reforme, otvarajući Rusiju prema Evropi, a umesto stare vojske – strelaca, čiju je pobunu ugušio, uveo je modernu stajaću vojsku.
Izgradio je snažnu flotu, osnovao Akademiju nauka, pokrenuo prve novine, reformisao kalendar, suzbijao običaje nasleđene iz srednjeg veka i od Mongola, pomogao razvoj privrede otvarajući rudnike i manufakture.
Reorganizovao je državnu upravu i uveo administrativnu podelu Rusije na gubernije. Bio je uspešan ratni zapovednik, dva puta je uspešno ratovo protiv Turske, porazio je Švedsku koja je važila za vojnu silu prvog reda. Mirom u Ništadu 1721. osigurao je izlaz Rusije na Baltičko more, gde je na obali Ingermanlanda, na ušću Neve 1703. podigao novu prestnocu Sankt Peterburg (Srbi su taj grad tradicionalno nazivali Petrograd).
Petar je, najverovatnije zbog borbe svoje majke i Sofije, ali i zbog konstantne teskobe i neizvosnosti koja ga je mučila od najranijeg detinjstva, od njega napravila prilično neuravnoteženu osobu s veoma osvetoljubiljivim karakterom. Bio je nemilosrdan i autoritativan, a njegovi napadi besa su često bili u sprezi s opijanjima koja je praktikovao sa svojim drugovima. Jednostavno, bio je veoma opasan po bilo koga ko bi mu se našao u blizini, bilo da je bio plemić ili sluga.
Jedina osoba koja je mogla da se nosi s njegovim užasima je bila Katarina Aleksejeva, Petrova supruga, koju je on proglasio caricom Rusije 1724
Ipak, kada je saznao da ona ima ljubavnika, naredio je da on bude pogubljen, a onda je njegovu glavu konzervirao u tegli i držao je u njenoj sobi kako bi je podsećala na preljubu.
Nije bio milosrdan ni prema svom sinu iz prvog braka, Alekseju. koga su sveštenici vaspitavali, a pao je i pod uticaj ljudi koji su bili protiv njegovog oca. Zbog svega toga, i sam Aleksej je priželjkivao očevu smrt, pa je i postao izdajnik. Pobegao je u Austriju u želji da dobije pomoć od Karla VI Habsburškog kako bi Petra Velikog svrgnuo s vlasti, ali ga je on vratio u Rusiju, bacio u tamnicu, dugo ga je mučio, a na kraju i osudio na smrt 1718.
Bio je potpuno drugačiji od svojih prethodnika, jednostavan u držanju i odenjanju, nije voleo ceremonije. Umeo je i da šeta po ulicama prestonice obučen kao potpuno običan građanin. Svoju politiku je sprovodio nemilosrdno, a pred očima mu je bila samo velika, moderna i snažna Rusija.
Preminuo je 1725. godine usled komplikacija upale pluća, koju je dobio kada je skakao u zaleđeno jezero u Finskoj dok je učestvovao u spasavanju brodolomnika.
Ovo su još neki bitni istorijski događaji koji su se odigrali na dašanji dan:
1587. – Pogubljena je škotska kraljica Meri Stjuart, koja je prethodno 19 godina provela u zatvoru, pod optužbom za kovanje zavere protiv engleske kraljice Elizabete I. Zbog nepopularne rimokatoličke politike koju je pokušala da nametne protestantskoj Škotskoj, 1568. morala je da pobegne u Englesku. Na suđenju održanom prema nalogu Elizabete I osuđena je na smrt.
1805. – Rođen je francuski revolucionar Luj Ogist Blanki, osnivač i član tajnih revolucionarnih udruženja. Dva puta je osuđivan na smrt. Nazivali su ga “Okovani Prometej” jer je u tamnicama proveo 36 godina i pet meseci. Konspirativan rad, zavereničke grupe i oružani ustanak smatrao je jedinom taktikom proletarijata. Diktaturu proletarijata zamišljao je kao diktaturu male grupe profesionalnih revolucionara.
1828. – Rođen je francuski pisac Žil Vern, autor niza literarnih dela iz oblasti fantastike koja su često imala i vizionarsku notu. Napisao je 57 romana. Dela: romani “Put oko sveta za 80 dana”, “20.000 milja pod morem”, “Put na Mesec”, “Put u središte Zemlje”, “Carev glasnik”, “Pet nedelja u balonu”.
1834. – Rođen je ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, otac moderne hemije, koji se među najistaknutije naučnike svih vremena uvrstio otkrićem opšteg zakona o periodičnosti hemijskih svojstava, prema kojem su svojstva hemijskih elemenata periodično zavisna od njihove atomske težine. Na osnovu tog zakona formulisao je Periodični sistem elemenata koji mu je omogućio da predvidi svojstva niza kasnije otkrivenih elemenata. Periodični sistem elemenata postao je osnova moderne nauke o strukturi materije. Njegova knjiga “Osnovi hemije” prevedena je na mnoge jezike, a u oko 500 radova obrađivao je razna područja hemije, fizike, mineralogije, filozofije, pedagogije, čak i slikarstva. Proučavao je razvoj industrije u Rusiji, naročito uglja, nafte i metala, prvi je preporučio podzemnu gasifikaciju uglja i hemijsku preradu nafte (sadašnja petrohemija). Bio je član Srpske kraljevske akademije.
1917. – Započeo je dvodnevni zbor ustaničkih četa u selu Obilić u Pustoj Reci u Toplici, na jugu današnje centralne Srbije, na kojem je odlučeno da se podigne ustanak protiv bugarskih okupatora. Odluka za ustanak doneta je nakon što su bugarske okupacione vlasti započele nasilnu mobilizaciju srpskih mladića. Do kraja februara 1917. stvorena je velika slobodna teritorija sa središtem u Toplici. Ustanička vojska imala je oko 12.000 pripadnika, ali je Toplički ustanak osuđen na propast pošto je izostala očekivana pomoć sa Solunskog fronta. Bugari su prilikom gušenja ustanka, uz užasna zverstva, ubili oko 20.000 ljudi, mahom civila, uključujući mnoštvo žena i dece.
1924. – Gasna komora je prvi put upotrebljena za izvršenje smrtne kazne prilikom pogubljenja Gija Džoa u američkoj državi Nevada.
1950. – Američki biznismen Fran Maknamara pustio je u opticaj prvu kreditnu karticu, napravljenu od kartona, s natpisom “Dajners klub”. U tadašnju Jugoslaviju kartice su stigle 1969. Prema procenama kreditne kartice se u savremenom svetu upotrebljavaju čak 25 puta svake sekunde.
1984. – U Sarajevu su otvorene 14. zimske Olimpijske igre, prve u Jugoslaviji, na njima su učestvovali sportisti iz 49 država.
1993. – Rešenjem Ministarstva kulture Srbije obnovljen je rad Zadužbine kralja Petra I Karađorđevića na Oplencu, u Topoli. Osnovana je 1914. a ugašena posle Drugog svetskog rata oduzimanjem imovine Karađorđevića. Zadužbina obuhvata 163 hektara, sa vinskim podrumom, vinogradima i parkovima, crkvu Svetog Ðorđa sa mauzolejom, hotel, bolnicu i stari Karađorđev grad.
2013. – Preminuo je Josif Tatić, srpski glumac. Rođen je 1946. u Novom Sadu, studirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Najviše je upamćen po ulozi u kultnoj TV seriji “Grlom u jagode” i “Bolji život”, kao i po ulozi u predstavi “Šovinistička farsa”.
2015. U Bagdadu je posle punih deset godina ukinut policijski čas.
(Telegraf.rs)

četvrtak, 4. veljače 2016.

NEKADAŠNJI PRIJATELJ I SARADNIK PROGOVORIO POSLIJE 16 GODINA: Arkan je imao sef prepun keša i blaga, a Ceca je…


NEKADAŠNJI PRIJATELJ I SARADNIK PROGOVORIO POSLIJE 16 GODINA: Arkan je imao sef prepun keša i blaga, a Ceca je…
Pavle Stevović (61), bivši finansijski direktor svih preduzeća pokojnog Željka Ražnatovića Arkana, dao je 17. avgusta prošle godine izjavu pred sudskim notarom u Novom Sadu u kojoj prvi put, poslije 16 godina, otkriva da je u sefu u prostorijama FK Obilić poslije ubistva Arkana ostalo čak 20,9 miliona maraka u kešu, kao i torba puna nakita, brilijanata i satova “roleks“!
Nepoznati detalji
Srbijanski mediji, koji su došli u posjed Stevovićeve izjave, pišu da Stevović u njoj otkriva do sada potpuno nepoznate detalje o Arkanovim finansijama,
Izjavu preuzetu od srbijanskih medija prenosimo u cijelosti:
– Ja, Pavle Stevović, rođen dana 25. 11.1954. god. u Žabljaku, Crna Gora, sa prebivalištem u Novom Sadu, pri čistoj svijesti i zdravom razumu, svjestan da sam dužan da govorim istinu i da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo.
Poznavao sam sada pokojnog Željka Ražnatovića, poznatog u javnosti pod nadimkom Arkan, bio sam njegov blizak prijatelj i poslovni saradnik. Radio sam kao finansijski direktor u svim preduzećima, uključujući i udruženja građana, koja su bila u vlasništvu pok. Željka i to: DOO “Vizantin trejd“ Beograd, DOO “Ari“ Beograd, SDG DOO Beograd, Fond treće dete iz Beograda i FK Obilić, kao i Zadruga “Delije“ u Beogradu. Osnivač “Vizantin trejda“ i jedan od osnivača Zadruge “Delije“ bila je Svetlana Ražnatović, poznata pod nadimkom Ceca, ali samo formalno, jer su faktički i navedeno preduzeće i zadruga bili pod isključivom kontrolom i upravljanjem pok. Željka.
Kao Željkov bliski saradnik i finansijski direktor bio sam detaljno upoznat sa svim tokovima novca svih preduzeća i udruženja koja su bila u vlasništvu i pod kontrolom sada pok. Željka.
Jedino smo pok. Željko i ja bili ovlašćeni potpisnici koji su mogli raspolagati novčanim sredstvima koja su se nalazila na računima navedenih preduzeća i udruženja, jer su samo naši potpisi (pok. Željka i moj) bili deponovani kod tadašnjeg SDK, odnosno u bankama gdje su se vodili računi navedenih preduzeća.
Zbog toga sam se često, gotovo svakodnevno, nalazio u situaciji da pok. Željko preda mnom otvara sef koji se nalazio u njegovoj kancelariji u prostorijama FK Obilić, na petom spratu zgrade u Ulici Gospodara Vučića u Beogradu.
Naime, kada je bilo potrebno izvršiti neka plaćanja, naročito zbog toga što se u to vrijeme, tačnije od 1996. do 2000. godine do Željkovog ubistva, zidao stadion FK Obilić, sada pok. Željko je u mom prisustvu otvarao sef i iz njega vadio novac (njemačke marke) i meni davao da promijenim u dinare, uplatim na račun i izvršim plaćanje preko računa.
Keš od fudbalera Lično mi je poznato da je pok. Željko u svom sefu, koji je držao u pomenutoj kancelariji u prostorijama FK Obilić, uvijek imao u rezervi, u gotovini, iznos od 10.000.000,00 DM (deset miliona njemačkih maraka) i taj novac nije dirao.
Ovo mi je poznato zato što je pok. Željko meni kao svom najbližem saradniku pokazao ovaj novac i rekao mi je da taj novac drži u rezervi i da ne želi da ga dira. I kasnije sam, svaki put kada bih otvarao sef, viđao taj novac u sefu. Zbog toga je u situaciji kad nije bilo dovoljno drugog novca da bi se izmirile sve obaveze pok. Željko pozajmljivao novac od drugih upravo iz razloga što je ovaj novac držao kao rezervu za ne daj bože i nije htio da se troši.
Oko Nove 2000. godine, dakle, veoma kratko pred smrt, pok. Željko, i to koliko se sjećam, na oko dva do tri dana prije njegove pogibije, pok. Željko je dobio novac od bugarskog kluba Liteks na ime prodaje ukupno osam igrača, među kojima su bili Babeu, Savić, Živković, Litera i drugi i tom prilikom mu je isplaćena prva tranša od po 800.000,00 DM (osamsto hiljada njemačkih maraka) za svakog igrača, odnosno ukupno je u ovoj prvoj tranši za svih osam fudbalera isplaćeno 6.400.000,00 DM (šest miliona i četristo hiljada njemačkih maraka).
Ovaj novac je pok. Željku isplaćen na ruke i meni je pok. Željko rekao da je primio ovaj novac i pokazao mi ga u sefu koji se nalazi u njegovoj kancelariji u FK Obilić. Pored toga, oko Nove 2000. godine za prodaju fudbalera Grozdića pok. Željku je sada isto tako pokojni Žarko Nikolić lično donio 4,5 miliona DM (četiri i po miliona njemačkih maraka) na benzinskoj pumpi kod Feketića.
I ovaj novac je pok. Željko držao u sefu u svojoj kancelariji u FK Obilić.
Evakuacija nakita
Pored gotovog novca, pok. Željko je imao ogromnu količinu dragog kamenja i zlata tj. zlatnog nakita, koji je pok. Željko držao u drugom sefu, koji se nalazi u njegovoj kući na Senjaku u ulici Ljutice Bogdana 3 u Beogradu, a kada je počelo bombardovanje, pošto je njegova kuća u ulici Ljutice Bogdana bila meta, pok. Željko je mene zadužio da sav ovaj nakit i drago kamenje, koje je pok. Željko spakovao u jednu veću putnu tašnu (koja je bila izuzetno teška), prenesem iz sefa u njegovoj kući i to prvo na više različitih lokacija u Beogradu (u više različitih stanova) po Željkovom nalogu, a po završetku bombardovanja ja sam sve to odnio u njegovu kancelariju u FK Obilić, gde je pok. Željko sav ovaj nakit i drago kamenje stavio također u svoj sef u kancelariji u prostorijama FK Obilić.
Također, pok. Željko je bio pasionirani ljubitelj brilijanata i skupocjenih satova pa je imao i veliku kolekciju satova marke “roleks“ (15-20 komada), kao i veliku količinu brilijanata, koje je također držao u sefu u kancelariji u FK Obilić.
Sat koji je pok. Željko uvijek nosio na ruci kupio je preko kataloga. U pitanju je bio sat marke “roleks“ ukrašen brilijantima i plaćen je 153.000,00 DM (sto pedeset tri hiljade njemačkih maraka).
Radilo se o satu koji se pravio u malim serijama. Pok. Željko je zajedno sa mnom razgledao katalog i vidio sam da je kataloška vrijednost ovog sata iznosila pomenutih 153.000,00 DM. Vidio sam da je i na dan kada je ubijen, pok. Željko ovaj sat imao na ruci, jer sam tog dana bio sa njim, oko dva sata prije njegovog ubistva, sjedio sam sa njim u njegovoj kući u ulici Ljutice Bogdana 3, kada mi je rekao da mora da ide sa svojom suprugom Svetlanom u “Interkontinental“, gdje je ubijen.
Ukupno je imao 84 slike koje je kupio prije zaključenja braka sa Svetlanom i među kojima su se nalazile slike Paje Jovanovića, Petra Lubarde, Save Šumanovića i drugih naših slikara, a imao je i jednu sliku neprocjenjive vrijednosti poznatog slikara Fransiska Goje.
Inače, u štampi sam vidio da je upravo taj sat Svetlana Ražnatović poklonila sinu Veljku za njegov 18. rođendan.
Preskupe slike
Sav novac koji sam spomenuo, i to onih 10.000.000,00 DM (deset miliona njemačkih maraka) koje je pok. Željko držao u sefu i sav novac dobijen od prodaje fudbalera, kao i brilijanti, drugo drago kamenje, nakit, kolekcija satova, sve se to nalazilo u sefu u njegovoj kancelariji u FK Obilić i znam da pok. Željko za života time nije raspolagao, odnosno da je sve to ostalo u sefu na dan njegove pogibije, a što je meni poznato iz razloga što sam gotovo svaki dan dolazio u situaciju da vidim sadržinu sefa, koji je pok. Željko gotovo svakodnevno otvarao u mom prisustvu i iz sefa vadio novac i meni davao na ruke kako bismo izvršili plaćanje za izgradnju stadiona i drugo.
Pokojni Željko je novac ulagao i u umjetničke slike i stvorio je veliku kolekciju izuzetno vrijednih umjetničkih slika.
Sve slike su bile originali i pok. Željko ih je držao u kući na Senjaku u ulici Ljutice Bogdana 3, a jedan mali broj slika je držao i u kazinu “Grand“. Sve ove slike su na dan njegove smrti ostale u njegovoj kući, gdje sam bio sa pok. Željkom na oko dva sata prije njegove pogibije, kako sam već gore izjavio…
Nakon što je pucano na Željka i nakon što je izdahnuo u Urgentnom centru, zajedno sa ostalima sam iz Urgentnog centra došao u njegovu kuću, kojom prilikom je Svetlana Ražnatović odmah počela raspitivati gdje su ključevi koje je uvijek nosio sa sobom i od kojih se nije razdvajao (i na kojima su se nalazili i ključevi od sefova), a bio sam u njegovoj kući i kada je to večer njegov sin Mihajlo iz Urgentnog centra donio jaknu pok. Željka, izvadio iz džepa svežanj ključeva, na kojima su se nalazili i ključevi od sefova, kako onog u kući tako i onog u njegovu uredu u FK Obilić.
Ove ključeve je Mihajlo predao Svetlani Ražnatović Ceci, u nazočnosti svih nas koji smo se tada nalazili u kući. Naknadno sam čuo da je te iste noći Svetlana Ražnatović poslala svoju sestru da promijeni brave od ureda pok. Željka u prostorijama FK Obilić, na petom spratu zgrade u ulici gospodara Vučića u Beogradu, koja je to i učinila, kazao je u izjavi Stevović.
(avaz.ba)

KONOBAR NAŠAO TORBU SA 42.000 EVRA: Sav novac vratio vlasnici, njena reakcija ŠOKIRALA JAVNOST!


– Ne mogu da verujem kolika je suma u pitanju. Ko nosi sa sobom toliki novac, i kako može da zaboravi torbu sa tolikim bogatstvom? – pita se začuđeno Savo Petrović, mladi konobar iz Ljubovije.
Niko mu se nije ni zahvalio!Verovali ili ne, poštenih građana u Srbiji još uvek ima, a najbolji primer je mladi konobar Savo Petrović (21) iz Ljubovije, koji je pronašao žensku torbu sa čak 42.000 evra i platnim karticama, i bez razmišljanja je odneo u policiju.
Ali, druga strana ove priče je da mu se nedelju dana nakon ovog događaja, niko nije javio i zahvalio na ovom dobrom delu koje je učinio.
Kako kaže, radio je drugu smenu, u kafiću “Kutak 015″, i služio goste na terasi. Kada je otišao da sa jednog stola uzme šolje, nakon što su gosti otišli, video je tašnu na stolici.
– Uneo sam je u lokal i odmah pozvao pozornika koji je bio u blizini jer sam znao da gosti, dve žene i dva muškarca, nisu iz Ljubovije. Pogledali smo dokumente i videli da ženu ne poznajemo, a u torbi smo ugledali mnogo para i mnoštvo platnih kartica. Pozvali smo stanicu policije oni su došli i preuzeli torbu – priča Petrović za Blic.
Junak ove priče je nastavio da gleda svoja posla, a istog dana tokom večeri, policijaci su mu doneli zapisnik iz koga je saznao da je u torbi bilo 42.000 evra!
Kako kaže, niko ga nije zvao, samo je saznao da je dotična gospođa iz Loznice, da je preuzela torbu i potvrdila da ništa ne fali.– Potpisao sam zapisnik, ali ne mogu da verujem kolika je suma u pitanju. Ko nosi sa sobom toliki novac, i kako može da zaboravi torbu sa tolikim bogatstvom?- pita se začuđeno Savo.
Takođe, mladi pošteni konobar ne brine puno što mu se niko nije zhvalio, ali se i ne obazire na kritike od onih koji kažu da nije trebalo da vrati novac.
– Pojedini mi govore da sam lud što sam vratio tolike pare, a ja bih opet isto učinio. Siguran sam i da bi većina to isto uradila, čak i oni koji me kritikuju – kaže skromno Savo, mašinski tehničar koji za život zarađuje radeći kao konobar dok ne nađe posao za koji se školovao.

srijeda, 3. veljače 2016.

Mafijaši u filmovima: Stručnjaci dabrali 10 najboljih uloga


Da bi film bio dobar mora imati dobru priču, napetu situaciju tokom cijelog filma, međutim najbitniji faktor su samo likovi. Mafijaški filmovi su uvijek zanimljivi samo zbog radnje filma, ali ono što je nezaboravno su glavne uloge filmova koje tumače uvijek zanimljivi opasni likovi.
Snimljeno je mnogo mafijaških filmova, ali rijetki su uspjeli da ostave traga i da steknu slavu. Neki su postali kultni i bezvremeni i stekli su mnogo obožavalaca, kad god da pogledate takav film uvijek vas impresionira.
Najnoviji film tog tipa je ”Black Mass” u kojem Džoni Dep tumači ulogu Vajtija Bulgera, poznatog mafijaša iz Bostona tokom sedamdesetih godina. Uzimanjem ovakvih uloga glumci ulaze u rizik, kritika bi mogla da ih pokopa. Kritike gledaoca su podijeljene što govori kakav je izazov glumiti ove uloge.
Donosimo vam listu 10 najboljih uloga mafijaša:
  1. Don Vito Korleone iz filma ”Kum” (Marlon Brando)
Marlon Brando u ovom filmu tumači ulogu šefa mafijaške porodice, glavnog mafijaša u New Yorku. Porodični čovjek, čovjek kojemu se dive. Brando je dobio Oskara za ovu ulogu koja ne ostavlja ravnodušnim nikoga.
2. Toni Montana u filmu ”Scarface” (Al Pachino)
Al Pachino je kralj mafijaških filmova, posebno mjesto zauzima uloga Tonija Montane. Hladnokrvan, likvidirao bi sve koji mu stanu na put.
3. Majkl Korleone u filmu ”Kum” ( Al Pachino)
Još jedna Pachinova sjajna izvedba.
4. Tomi DeVito u filmu ”Dobri momci” (Džo Pesci)
Tomi DeVito je stvarni mafijaš iz Njujorka i po njemu je baziran lik u filmu. Riječ je o čudnom i nepredvidivom mafijašu. Pesci je dobio oskara za ovu ulogu.
5. Tom Pauers u filmu ”Državni neprijatelj” (Džejms Kegni)
Radi se o starijem filmu iz 1931. godine i ostat će zapamćena kao jedna od najboljih izvedaba Džejmsa Kegnija.
6. Al Kapone u filmu ”Nedodirljivi” (Robert De Niro)
Mnogo glumaca je odglumilo ovog lika ali niko kao Robert De Niro. Kapone je bio jedan od najvećih kriminalaca u historiji SAD-a.
7. Frank Kastelo u filmu ”Pokojni” (Džek Nikolson)
Frank Kastelo je u stvarnosti bio jedan od najutjecajnijih mafijaša u američkoj historiji, a zvali su ga ”premijerom podzemlja”.
8. Bil Kating u filmu ”Bande Njujorka” (Danijel Dej- Luis)
Danijel Dej- Luis je odglumio odličnu ulogu Bila ”The Butcher” u Skorsezeovoj historijskoj drami, čija radnja je smještena u 19. vijeku.
9. Frank Lukas u filmu ”Američki gangster” (Denzel Wašington)
Denzel Wašington je ogglumo sjajnu ulogu Franka Lukasa, kralja heroina iz 70-ih godina.
10. Roman Moroni u filmu ”Johnny Dangerously” (Ričard Dimitri)
Lik kojeg je odglumio glumac Ričard Dimitri predstavlja sve bitne stvari prosečnog mafijaša: preokrutnost, ubijanje velikog broja ljudi, i nezamislivo puno psovanja.